Donja mobilna proteza na implantatima
Kod nošenja donje mobilne proteze najveći je problem njena nestabilnost zbog premale površine koju proteza može prekrivati. Toj nestabilnosti pridonose još i okolne mišićne strukture: jezika, obraza i usnica koje tijekom pričanja i žvakanja stalno pomiču protezu iz njezinog ležišta. Većina ljudi se navikne na donju mobilnu protezu i s vremenom ne razmišlja o njoj, međutim jedan dio pacijenata nema povoljnu anatomsku situaciju u ustima ili se jednostavno ne može prilagoditi činjenici da proteza stalno izmiče iz svog ležišta, žulja ih i izaziva nelagodu u društvu, ali i pri govoru i žvakanju.
S pojavom implantata počele su se rješavati ovakve “nemoguće” situacije na vrlo jednostavan način. Ugradnjom minimalno 2 implantata u donju čeljust na koje se vežu posebne kapice (lokatori) moguće je mehanizmom kopče pričvrstiti mobilnu protezu na zubni greben. Takvu protezu pacijent može jednostavno skidati i redovito čistiti i na taj način održavati higijenu u području lokatora kako bi rad trajao što duže.
Proteza koja je pričvršćena na ovakav način ne ispada, pacijent je siguran u svoj osmijeh i neopterećen pri jelu i druženju s drugima.