Materijali za ispune

Posted in Top Ten

POPUST

Uzroci zbog kojih dolazi do gubitka zubnog tkiva su različiti (karijes, trauma, parodontoza…) i s obzirom na opsežnost gubitka zubnog tkiva stomatolog ga nastoji nadoknaditi različitim tehnikama i materijalima. Razlikujemo direktne i indirekne metode nadoknade zubnog tkiva. Ispunima stomatolog nastoji u potpunosti nadoknaditi dio izgubljenog zubnog tkiva direktno u usnoj šupljini.

Stručnjaci dugi niz godina pokušavaju pronaći idealni materijal koji bi bio jednak prirodnoj strukturi zuba. Svojstva koja se ispituju su fizikalno-kemijska: čvrstoća, otpornost na trošenje i postojanost na kemijsku eroziju;  biološka: kompatibilnost s organizmom – bez iritacija po zubu, sluznici ili pojava alergijskih reakcija; estetska svojstva: potpuno uklapanje materijala u okolinu zubnog tkiva po strukturi, nijansi boje i translucentnosti; i jednostavnost rukovanja: materijal s kojima se jednostavno radi i jednostavno oblikuje.

Amalgam

Tijekom godina razvijali su se i u praksi upotrebljavali različiti materijali za ispune. Tu se najviše od svih zadržao amalgam koji se počeo upotrebljavati prije skoro dvjesto godina. Dentalni amalgam je slitina koja se sastoji od žive (oko 50%) pomiješane sa srebrom, kositrom, cinkom i bakrom. Amalgam se ne vezuje kemijski za zubno tkivo već mehanički prijanja u posebno isprepariranom obliku zubnog kaviteta. Još se uvijek koristi u mnogim dijelovima svijeta jer je jeftin, ima iznimnu čvrstoću i dugotrajan je. Međutim, njegova metalna boja koja s vremenom oksidira što mijenja njegov površinski izgled, ne zadovoljava kriterije estetike, a s obzirom da je dobro poznata toksičnost same žive, postoji niz studija koje dokazuju njegovu štetnost, mnoge države su ga shodno tome zabranile kao sredstvo za ispune.

Kompozitni materijali

Sredinom 20. stoljeća došlo je do razvoja drugih materijala za direktne ispune, kao što su kompozitni materijali, stakleno-ionomerni cementi, kompomeri… Te sve materijale s obzirom na njihovu osnovnu odliku – boju, popularno zovemo bijele plombe. Njihova zajednička odlika je da nisu topivi u slini, lijepo izgledaju, neosjetljive su na dehidraciju, lako se rukuje s njima i cijena im je prihvatljiva. Mogu se oblikovati tako da u potpunosti imitiraju oblik prirodnog zuba. Čvrsti su, dugotrajni i kozmetički bolji od tamnosivih amalgamima.
Kompoziti se definiraju kao kombinacija dvaju ili više kemijski različitih materijala s jasnim graničnim spojem između komponenti i svojstvima boljim od pojedinačnih komponenti. Sastoje se od tri dijela: organske smolaste matrice, anorganskih čestica punila i svezujućeg sredstva kojima se još dodaju i stabilizatori boje, inhibitori, pigment i aktivatorski sustav. Oni ostvaruju kemijsku vezu sa zubnim tkivom, pa preparacija zubnog ormarića ne mora biti tako opsežna i zahtjevna kao kod amalgama, što u konačnici štedi tvrdo zubno tkivo i čini ih prvim izborom od strane terapeuta. Većina modernih kompozita su fotopolimerizirajući materijali, stvrdnjavaju se kad se osvijetle svjetlom određene valne duljine. Nakon toga se mogu ispolirati kako bi se dobio konačni izgled i visoka estetika.
U zadnjih 20 godina, kompoziti su u mnogome poboljšani, pa sad podnose tlačnu silu i na stražnjim zubima. Današnji kompozitni ispuni manje se kontrahiraju nakon polimerizacije u odnosu na prijašnje vrste kompozitnih materijala. Dobro postavljen kompozitni ispun je ugodan, estetski lijep, čvrst i dugotrajan i može trajati 10 i više godina.