Jeste li za anesteziju?

Posted in Vijesti

Anestetici su razne vrste lijekova u plinovitom, tekućem ili drugom obliku koji pri ulasku u organizam svojim djelovanjem dovode do gubitka osjećaja i svijesti uz minimalno štetno djelovanje i mogućnost vraćanja organizma u normalno stanje, nakon prestanka njihove primjene.

Vrste anestezija su opća i lokalna anestezija.

Opća anestezija podrazumijeva primjenu posebne skupine lijekova koji organizmu osiguravaju potpuno odsustvo svijesti obilježeno sa snom, analgezijom (neosjetljivost boli), gubitkom sjećanja na operaciju (amnezija), mišićnom relaksacijom i gubitkom refleksa tijekom operacije.

Lokalna anestezija je postupak koji izaziva neosjetljivost na bol određenog dijela tijela primjenom lijekova koji prekidaju provođenje impulsa kroz živce u toj regiji.

Lokalnu anesteziju daju i liječnici raznih specijalnosti kao što su kirurzi, stomatolozi itd.

U davna vremena, prva sredstva koja su korištena za anesteziju kod bolesnika sa povredama bila su marihuana i opijum. Prave anestezije nije bilo sve do 19. stoljeća, tada su započela prva istraživanja. Tijekom 1800. britanski kemičari – Humphry Davy i Thomas Beddoes – opisuju neka svojstva dušičnog oksidula (tzv. “rajskog plina”), ali u tim danima ovaj plin je korišten samo za zabavu jer je njegovim udisanjem uzrokovao smijeh i stanje slično pijanstvu.

Veliki doprinos anesteziologiji i stomatologiji dao je 1844. godine dr. Horace Wells, zubar iz Connecticuta. Posjetivši jednom sajam, uočio je reakcije ljudi na plin dušični oksidul. Primijenio ga je tijekom zubarskih tretmana i zaključio da inhaliranje dušičnog oksidula smanjuje bol i ima anestezijsko djelovanje. Njegova javna demonstracija u Općoj bolnici Massachusetts u Bostonu 1845.g. smatrana je fijaskom zbog jaukanja i deranja pacijenta tijekom operacije. Njegov student, William Morton, preuzeo je slavu za otkriće anestezije nakon uspješne javne demonstracije u toj istoj bolnici godinu dana kasnije, kad je upotrijebio eter kao anestetik. Razočarani dr. Wells nastavio je potragu za najboljim anestetikom, primjenjujući razne preparate prvenstveno na samom sebi. Počeo je upotrebljavati kloroform kao anestetik. Postao je njegovim ovisnikom i kasnije je umro u zatvoru. Kloroform se upotrebljavao u Francuskoj još od 1831.godine.

 

Kokain je prvi lokalni anestetik izdvojen iz lišća koke 1860-ih u Njemačkoj (A. Niemann). Međutim, počeo se upotrebljavati tek 20 godina kasnije, kad je Sigmund Freud prvi upotrijebio kokain klinički 1884. kod pacijenta ovisnog o morfiju. S. Freud i njegov prijatelj Karl Kollar prvi su uočili anestetski učinak kokaina. K. Kollar prvi je primjenio kokain u svrhu anestezije oka (prva klinička primjena kokaina kao lokalnog anestetika). Kokain je imao veliki nedostatak jer je bio toksičan i uzrokovao je ovisnost s toga su znanstvenici nastojali pronaći sigurniji anestetik.

Početkom 20.stoljeća njemački kemičar Alfred Einhorn prvi je sintetizirao prokain i patentirao naziv Novokain. Novocain se pokazao kao siguran i djelotvoran, bolji od drugih anestetika koje su tada istraživali. Iako je njegovo anestetsko djelovanje bilo slabije od kokaina, a neki su pacijenti razvili jaku alergiju na njega, Novocain je postao standard za lokalnu anesteziju. Česte alergijske reakcije na Novocain uzrokovale su daljnju potragu za boljim anestetikom. Otkriven je Lidocain, a s njim i drugi amidni lokalni anestetici, pa se Novocain sve više potiskuje iz uporabe u stomatologiji. Lidocain djeluje znatno brže od Novocaina i dva puta je potentniji. Amidni anestetici vrlo rijetko uzrokuju razvoj alergijskih reakcija.