Bolesti desni – gingivitis i parodontitis

Posted in Top Ten

Upala desni – gingivitis, te upala i gubitak potpornog tkiva zuba – parodontitis (parodontoza), opisuju događaje povezane s bakterijskim plakom, a koji mogu dovesti – ako se ne tretiraju adekvatno – do gubitka zuba zbog uništenja potpornog tkiva zuba.

 

Koja je razlika između gingivitisa i parodontitisa (parodontoze)?

Gingivitis je upala desni koja se pojavljuje na rubnim dijelovima desni (gingive) gdje bakterije u naslagama plaka uzrokuju upalu desni te one postaju crvene, otečene, bolne i često lako krvare pri četkanju. Stupanj težine gingivitisa se tijekom života može jako razlikovati: u pubertetu doseže najvišu točku, nakon toga slabi, da bi u odraslih povećanjem dobi pokazivao sklonost porastu. Studije jasno pokazuju povezanost između higijene usne šupljine i stupnja težine gingivitisa. Iako su desni osjetljive, zubi su i dalje čvrsti u kosti. U ovoj fazi bolesti, nema nepovratnog gubitka kosti ili drugog oštećenja.

Važno je naglasiti kako ne vode svi gingivitisi k parodontitisu, ali ako se gingivitis ne sanira, uz oslabljeni imunitet, prisutnost faktora rizika i patogenih bakterija, može se razviti parodontitis – upala potpornog tkiva zuba. Toksini i otrovi koje proizvode bakterije iz plaka kao i “dobri” enzimi iz našeg organizma koji su uključeni u borbu s infekcijom, počinju nepovratnu razgradnju kosti i vezivnog tkiva, dijelova potpornog aparata zuba, koji drži zub na mjestu. To dovodi do nastanka parodontnog džepa gdje se gomilaju bakterije koje još više pogoršavaju bolest. Kako napreduje bolest, džep se produbljuje i sve je veće uništenje gingive i kosti. Kad se to dogodi zubi više nisu usidreni na mjestu, oni se rasklimaju, te dolazi do ispadanja zuba. Parodontitis je, u biti, najčešći uzrok gubitka zuba kod starijih ljudi.

 

Što uzrokuje parodontitis?

Plak je primarni uzrok gingivitisa i parodontitisa. Ipak, postoje i drugi faktori koji doprinose parodontitisu. To uključuje:

  1. Hormonalne promjene (kao one tijekom trudnoće, puberteta, menopauze, mjesečnog ciklusa) koje čine desni osjetljivijima i olakšavaju razvoj gingivitisa.
  2. Bolesti (kao što su rak ili HIV-infekcije) koje interferiraju s imunološkim sustavom, mogu utjecati na stanje desni. S obzirom da dijabetes utječe na mogućnost korištenja šećera iz krvi, pacijenti s tom bolesti imaju veću sklonost infekcijama.
  3. Lijekovi mogu utjecati na oralno zdravlje jer neki smanjuju proizvodnju sline koja ima protektivno djelovanje na sluznicu i zube. Neki lijekovi, kao što su antikonvulzivi (fenitoin), antianginici (dihidropiridin), imunosupresivi (ciklosporin) mogu prouzročiti bujanje gingive i njen prekomjerni rast.
  4. Loše navike kao što su neodržavanje svakodnevne oralne higijene olakšavaju nastanak infekcije.
  5. Genetska predispozicija. Unatoč svim uputama o oralnom zdravlju i pravilnom životnom stilu, oni koji imaju genetsku predispoziciju su skloniji nastanku parodontitisa. Ako je osoba sklonija parodontitisu, stomatolog ili parodontolog će preporučiti češće posjete i kontrole, čišćenja kamenca i tretmane za bolje očuvanje zdravlja desni.

 

Koji su simptomi parodontitisa?

Parodontitis može biti bezbolan, s tek nekoliko očitih simptoma, čak i u kasnim fazama bolesti ili akutan, bolan i brzonapredujući. Mnoštvo je individualnih simptoma koje je teško klasificirati, ali neki simptomi mogu ukazati na bolest:

  1. Crvene, otečene i osjetljive desni
  2. Krvarenje desni tijekom i nakon četkanja zuba
  3. Stalni loš zadah ili loš okus u ustima
  4. Povlačenje desni
  5. Stvaranje dubokih džepova između zuba i desni
  6. Klimanje i pomicanje zuba
  7. Promjene u položaju zuba

Čak iako ne osjećate nikakve simptome, moguće je da imate neki oblik parodontitisa. Kod nekih ljudi, parodontitis može zahvatiti samo pojedine zube, kao što su kutnjaci. Samo stomatolog ili parodontolog mogu točno odrediti napredovanje parodontoze.

 

Kako stomatolog dijagnosticira parodontitis?

Tijekom pregleda zuba, stomatolog će ovako potražiti simptome:

  1. Sondiranjem – indeksi gingivitisa, indeksi plaka i krvarenja,…
  2. Parodontalni indeksi – dubina sondiranja, gubitak pričvstka, razina pričvstka, klimanje zuba i osjetljivost…
  3. Pregled rtg-snimke – stupanj resorpcije kosti oko zuba

Osim klasičnih dijagnostičkih postupaka na raspolaganju stoje i testovi koji koriste nove spoznaje: bakteriološki testovi i testiranja reakcije domaćina.

 

Kako se liječi parodontitis?

Parodontitis se može zaustaviti u gotovo svim slučajevima kad se prakticira adekvatna kontrola plaka. Adekvatna kontrola plaka podrazumijeva profesionalno čišćenje zuba barem 2x godišnje i svakodnevno četkanje i čišćenje zuba zubnim koncem, te četkanje jezika za poboljšanje zadaha.

Četkanjem otklanjamo plak s površina zuba koje možemo dostići, a čišćenjem zubnim koncem otklanjamo ostatke hrane i plak između zuba i ispod razine desni. Antibakterijske tekućine za ispiranje usta mogu smanjiti broj bakterija u ustima koje uzrokuju plak i parodontitis.

Ostale promjene u životnom stilu i zdravlju koje će smanjiti rizik, ozbiljnost, i brzinu razvoja parodontitisa su:

  1. Prestanak pušenja. Uporaba duhanskih proizvoda značajno utječe na razvoj parodontitisa. Pušači su sedam puta skloniji nastanku parodontitisa od nepušača. Pušenje će smanjiti šanse uspjeha tretmana protiv parodontitisa.
  2. Smanjenje stresa. Stres otežava imunološkom sustavu borbu protiv infekcija.
  3. Izbalansirana dijeta. Pravilna prehrana pomaže imunološkom sustavu u borbi protiv infekcija. Hrana bogata antioksidansima, na primjer, ona bogata vitaminom E (biljna ulja, orasi, zeleno lisnato povrće) ili vitaminom C (citrusno voće (agrumi), brokoli, kupus) može pomoći tijelu u oporavku oštećenog tkiva.
  4. Izbjegavanje stiskanja i škrgutanja zubima jer te akcije mogu zbog prejake sile oštetiti potporno tkivo zuba i povećavaju mogućnost destrukcije tkiva.

Je li parodontitis povezan s drugim bolestima?

Istraživači su otkrili potencijalne veze između parodontitisa i drugih ozbiljnih zdravstvenih stanja. Kod ljudi sa zdravim imunitetom, bakterije koje iz usta prijeđu u krvotok obično su bezopasne, ali u nekim okolnostima, kod izrazito podložnih osoba, to može dovesti do teških općih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti (angina pektoris, infarkt srca, endokarditis), plućne infekcije, te dijabetes melitus (šećerna bolest) koji ne samo da je rizičan faktor za parodontitis, već i parodontitis može utjecati na tijek same bolesti.

Zaključak

Svakako, postoji nada da bi u bliskoj budućnosti bilo moguće farmakološkom, biokemijskom ili genetskom tehnologijom stabilizirati parodontitis te ponovno izgraditi oštećena parodontalna tkiva.

Predvidljivo je također da će se parodontitis sve manje mehanički liječiti. Umjesto toga bi u klinički zdravih osoba bio dijagnosticiran na samom početku te bi se već u mlađoj dobi primarnom profilaksom mogao držati pod kontrolom.